John Dewey (20. oktobar 1859 - 1. juni 1952.), bio je američki filozof, psiholog, reformator obrazovanja, čije je mišljenje bilo veoma uticajno u SAD-u i ostatku svijeta. Također, smatra se i jednim od osnivača filozofske škole pragmatizma (zajedno sa Peirceom i Jamesom), pionirem funkcionalne psihologije, i vodećim predstavnikom progresivnog pokreta u obrazovanju SAD-a tokom prve polovine 20. st.
1870. zapisao je kako je želio pomiriti deterministicke modele ponašanja s konceptima slobodne volje budući da možemo održati misao zato što smo je izabrali. Godine 1874. ponudio je svoj prvi predmet na Harvardu o vezi između fiziologije i psihologije. 1890. godine objavljuje "Načela psihologije". Devedesetih godina 19. vijeka počeo se sve više zanimati za odnos između psihičkog i tjelesnog i parapsihološke fenomene. Zanimao se za "liječenje umom". Vjerovao je da cijelo područje psihičkog iskustva, uključujuči i parapsihološke doživljaje, moraju proučavati psiholozi. Okreće se filozofiji i osigurava sebi reputaciju najpoznatijeg američkog filozofa nakon Emersona. U "Pragmatiznu" i "Značenju istine" izložio je praktičnu, realističnu pragmatičnu filozofiju.[1] [2] [3]